Euro 2017-09-24T15:57:19+00:00
Fortrade euro

Euro je jedinstvena valuta za koju se opredijelila Europska monetarna unija (EMU) koju je u osnivanju činilo 12 članica Europske unije (EU), i to: Njemačka, Francuska, Irska, Finska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Španjolska, Portugal, Austrija, Italija i Grčka. Euro zoni nisu pristupili Velika Britanija, Danska i Švedska. Praktično, prihvaćanjem ugovora iz Maastrichta zemlje članice EU su u cilju uspostavljanja monetarne stabilnosti unutar EU (Europska Monetarna Unija) kreirale jedinstvenu valutu – Euro koja se do 1999. godine zvala EKI. U razdoblju prelaska na euro sa nacionalnih valuta zemalja članica euro se koristio kao elektronički novac za transfere, plaćanja kreditnim karticama i sl.. Euro, u vidu papirnog i kovanog novca ušao je u promet 1. siječnja 2002. godine. Poslije ovog datuma postalo je moguće vršiti plaćanja eurom u bilo kojoj zemlji Euro zone. Formiranjem EMU i uvođenjem jedinstvene valute euro, zemlje članice su praktično izgubile monetarnu suverenost. Monetarna vlast je centralizirana, a počev od 01.01.1999.godine praktično monetarnu politiku EU krerira ECB (Europska centralna banka).

Inače, financijski stručnjaci značaj koji ima euro, razmatraju sa pozicija velikih međunarodnih valuta. U tom smislu, postoji sedam karakteristika koje se moraju ispuniti kako bi se jedna valuta mogla smatrati međunarodno značajnom. Prva katakteristike je da valuta pokriva veliku transakcijsku oblast. Druga je stabilna monetarna politika. Švicarska, primjerice, ima stabilnu monetarnu politiku, ali malu transakcijsku oblast, tako da švicarski franak (CHF) nikad ne može biti valuta od međunarodnog značaja. Treća osobina je nedostatak državne kontrole. Ukoliko zemlja zbog unutrašnjo-političkih ciljeva vodi kratkoročnu monetarnu politiku, time dovodi u pitanje stabilnost svoje valute i na međunarodnom financijskom tržištu. Četvrta osobina je potreba za jakom, centraliziranom državom. Sjedinjene Američke Države (SAD), su jaka centralizirana država, dok Europa nije, te upravo to predstavlja potencijalnu slabost koja karakterizira euro. Ako zemlji prijeti opasnost od nemira ili rata, njena valuta depresira, s tim da je ovaj rizik izuzetno nizak kada je u pitanju euro. Kao peto, može se navesti da su sve velike međunarodne valute u prošlosti imale zlatnu ili srebrnu podlogu. Euro je kao relativno nova valuta, počeo svoje postojanje bez zlatne potpore. Jedinu garanciju predstavlja njegova tržišna vrijednost u SAD-a i obvezivanje ECB da će održavati cjenovnu stabilnost. I pored toga treba imati u vidu da zemlje članice monetarne unije posjeduju znatnu količinu zlatnih rezervi (procjenjuje se na oko 400 milijardi unci), dok na primjer, SAD ima 200 milijardi unca, što predstavlja 40 posto svjetskih rezervi zlata. Osim toga, zemlje EU imaju suficit u razmjeni s inozemstvom od oko 450 milijuna dolara što je tri do četiri puta više od rezervi SAD. Šesta karakteristika je nepromjenjivost i trajnost valute. Mora postojati vjera da će euro trajati ne samo narednih deset i dvadeset nego narednih sto i više godina. Ukoliko ovaj osjećaj ne postoji nitko neće željeti posjedovati euro obveznice niti samu monetu. Sve ovo dovodi do sedme karakteristike, a to su niske kamatne stope. Velike svjetske valute su uvijek povezane s niskim kamatnim stopama. Ukoliko promatramo različita valutna područja vidjećemo da nijedna valuta nije nikad imala apsolutnu dominaciju. U antičko doba postojala je rimska, grčka i egipatska zasebna valutna oblast. Dalje, u Srednjem vijeku, postojalo je islamsko valutno područje, pogansko područje i kršćansko područje u Srednjoj Europi. U devetnaestom stoljeću, od 1873-1914, postojao je zlatni blok, srebrni blok i blok papirnatih valuta. U budućnosti stručnjaci predviđaju da će postojati blokovi vodećih svjetskih valuta poput dolar, jen i euro.